16.08.2019.
Snježana Kolobarić

Propolis je ljepljiva smolasta tvar koja nastaje preradom biljnih sokova koje pčele sakupljaju sa različitih biljaka. Pčele sakupljaju propolis unoseći biljne smole s pupoljaka i ozlijeđenih dijelova biljaka. 
Pri samom sakupljanju, pčele ga obogaćuju izlučevinama svojih mandibularnih žlijezda. Prema kemijskom sastavu, propolis je smjesa biljnih smola, balzama, eteričnih ulja, minerala, enzima, voska, peluda, flavona i flavonoida te još nekih nedovoljno istraženih tvari.

Zahvaljujući takvu sastavu, (50 posto smole, 30 voska, 10 eteričnih ulja, 5 peluda, 5 posto drugih tvari), propolis djeluje antibakterijski, antivirusno, antimikotski i kao biostimulator te lokalno anestetski, stimulira regeneraciju tkiva i djeluje protuupalno.

Posebnost propolisa je da bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava , što je mana sintetskih antibiotika. Na više je načina objašnjeno djelovanje propolisa protiv bakterija. Jedan od njih je da propolis sprječava podjelu bakterijske stanice te uništava ovojnicu i citoplazmu bakterijske stanice.

Visoko antimikrobno djelovanje potvrdila su mnoga istraživanja, iz kojih se potvrđuje inhibitorno djelovanje propolisa na najmanje 21 vrstu bakterija, 9 vrsta gljivica, 3 vrste protozoa i veliki spektar vrsta virusa. Propolis sadržava i lakohlapljiva eterična ulja, koja isto tako pridonose uništavanju različitih mikroorganizama.

Vitamini i minerali u propolisu

Vitamin A (carotene), Vitamin B1, Vitamin B2, Vitamin B3, biotin, bioflavonoidi, albumin
Kalcij, magnezij, željezo, cink, silicij, kalij, fosfor, mangan, kobalt, bakar

Propolis sadržava 500 puta više bioflavonoida (vitamin P) nego npr. agrumi. Isto tako sadržava 16 aminokiselina te sve poznate vitamine osim vitamina K kao i sve potrebne minerale osim sumpora.

Propolis i virusne bolesti

Medicina za sada još nema uspješnih lijekova za mnoge virusne bolesti. U borbi protiv virusa najbolje rezultate postiže primjenom profilaktičkih postupaka, prije svega vakcinacijom.

Dobra iskustva s propolisom kod najčešćih virusnih bolesti (prehlada, gripa), pridonijela su ispitivanju njegovog utjecaja na različite viruse. Istraživanja nedvojbeno ukazuju da ima posredni i neposredni učinak - direktno protuvirusno djelovanje i indirektno poticanje specifične imunološke obrane.

Neposredni protuvirusni učinak zasniva se na djelovanju kod DNK virusa. Kod nekih vrsta (Herpes simpleks, influenza, Herpes genitalis, Herpes zoster, velike boginje, reo-virus i dr.), spriječava njegovu replikaciju, odnosno razmnožavanje unutar stanice i smanjuje DNK sintezu što se manifestira u smanjenju virusne aktivnosti. Kod nekih onkogenih virusa spriječava pretvaranje zdravih u kancerogene stanice tako da razgrađuje njihov DNK (fragmentacija), a istovremeno pokreće mehanizam apoptoze, odnosno smrt transformirane stanice. 
Osnova posrednog djelovanja je specifično jačanje imunološkog sustava što se vidi u povećanju broja limfocita i protutijela kao odgovor na virusne infekcije. Zanimljivo je da vakcina (oslabljeni virusi) u kombinaciji s propolisom snažnije podiže imunološku obranu od same vakcine .

Kliničko ispitivanje pokazalo je brže ozdravljenje kod genitalnog herpesa u muškaraca i žena lokalnom primjenom masti s tvarima iz propolisa, nego s lijekom acyclovir . Kod virusa prehlade uzimanjem propolisa se 2,5 puta vrijeme do ozdravljenja ubrza.

Propolis i imunološki sustav

Stoljećima se propolis spominje kao sredstvo za jačanje imunološkog sustava. Novija istraživanja nedvojbeno potvrđuju takva tradicionalna iskustva. Rezultati ukazuju da propolis pojačava imunološke mehanizme za proizvodnju specifičnih i nespecifičnih obrambenih tvari kojima se suprostavlja uzročniku bolesti i sprječava njeno napredovanje, neovisno o urođenim i stečenim imunološkim kapacitetima. Stručno se takav učinak definira kao imunomodulacijsko ili imunoregulacijsko djelovanje, a popularno kao jačanje imunološkog sustava.

Dokazano je da propolis in vitro sprječava rast bakterija ne dozvoljavajući dijeljenje bakterijskih stanica. Propolis in vivo (u organizmu), potiče imunološki sustav na proizvodnju specifičnih i nespecifičnih tvari iz makrofaga koji zaustavljaju bolest, čak u slučajevima kada in vitro propolis na neke bakterije ne djeluje. Zato je kod bakterijskih upala, efikasnije djelovanje antibiotika u kombinaciji s propolisom, nego samog antibiotika.

Kod virusnih bolesti propolis direktno djeluje na viruse ne dozvoljavajući njihovo razmnožavanje, a istovremeno potiče imunološki sustav na ubrzanu proizvodnju protutijela.

Kod tumorskih bolesti potiče imunološki sustav na pojačanu aktivnost killer-stanica i drugih specifičnih i nespecifični obrambenih tvari, a istovremeno pokreće mehanizam smrti tumorskih stanica. Njegova antimetastatska svojstva također su vezana za imunološku aktivnost.

Zaštitno djelovanje propolisa kod radioaktivnog zračenja manifestira se stimulacijom makrofaga na proizvodnju interferona i specifičnih citokina što ukazuje na imunološku reakciju organizma.

Propolis i bakterijske upale

Antibakterijsko djelovanje propolisa jače je izraženo na gram-pozitivne (Streptococcus sp., Staphylococcus sp.), nego na gram-negativne bakterije (Salmonella, Escherichia coli, Proteus spp., Pseudomonas aeruginosa). U antibakterijskom učinku sudjeluje više sastojaka iz propolisa.

Propolis zaustavlja razmnožavanje bakterija tako da oštećuje njhovu citoplazmu, citoplazmatsku i staničnu membranu, uzrokuje djelomičnu bakteriolizu i inhibira sintezu proteina. Kada se uzima u kombinaciji s većinom antibiotika (penicilin, ampicillin, gentamicin, penicilin G, streptomicin, tetraciklin, kloksacilin, ceftriakson, kloramfenikol, neomicin, monomicin, oleandomicin, polimiksin, doksiciklin, vancomicin, cefradin, polimiksin B), antibakterijski učinak je snažniji i vrijeme ozdravljenja je kraće.

Zanimljivo je da u slučaju kada antibiotici (kloramfenikol, gentamicin, netilmicin, tetraciklin, vankomicin, ciprofloksacin) ne djeluju na neke bakterije (npr. Staphylococcus aureus), u kombinaciji s propolisom imaju antibakterijski učinak. Kod slučajeva kada antibiogram pokazuje (in vitro) da propolis nema učinka na neke gram-negativne bakterije (Klebsiella pneumoniae, Proteus vulgaris, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa), u organizmu (in vivo) propolis potiče imunološki sustav na spriječavanje upalnih procesa koje one izazivaju.

Kod bakterijske upale (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Haemophilus parainfluenzae, Moraxella catarrhalis, Streptococcus pyogenes) gornjih dišnih puteva ili u usnoj šupljini (Enterococcus faecalis, Streptococcus salivarius, Streptococcus sanguinis, Streptococcus mitis, Streptococcus mutans, Streptococcus sobrinus, Candida albicans, Lactobacillus casei), antibiotska terapija se može pospješiti u kombinaciji s propolisom.

Obzirom na sve veću otpornost (rezistentnost) bakterija na antibiotike, očito da revolucionarno vrijeme antibiotika polako prolazi. Sinergističko povećanje antibiotskog učinka u kombinaciji s propolisom, čak i u slučajevima kada antibiotici sami ne djeluju, ukazuje na obećavajuću ulogu propolisa u terapiji protiv bakterija. Tim više što propolis nije toksičan, ne izaziva rezistenciju u organizmu i ne oštećuje normalnu crijevnu floru.

Znanstveno je utvrđeno da propolis djeluje na slijedeće bakterije tako da zaustavlja njihovo razmnožavanje (bakteriostatski) ili ih ubija (baktericidno): Bacillus larvae, Bacillus subtilis, Helicobacter pylori, MRSA (Meticilin-Rezistentni Staphylococcus Aureus), Mycobacterium tuberculosis, Staphylococcus sp, Staphylococcus aureus, Streptococcus sp., Streptococcus faecalis, Streptomyces, S. sobrinus, mutans, cricetus, Saccharomyces cerevisiae, Escherichia coli, Salmonella, Bacteroides nodosus, Klebsiella pneumoniae, Streptococcus pyogenes, Proteus vulgaris, Pseudomonas aeruginosa, Streptococcus agalactiae, Paenibacillus larvae.

Propolis i upalni procesi

Brojni su znanstveni dokazi o protuupalnom učinku propolisa, ne samo na upale izazvane mikroorganizmima nego i na aseptičke upale koje nisu izazvane infekcijskim agensom (opekline od zračenja i kemikalija, autoimune upale).

Glavnu ulogu u tome imaju polifenoli iz propolisa. Istraživanja sve više otkrivaju složenost biokemijskih mehanizama koje propolis pokreće kod upalnih procesa. Njegova antioksidacijska aktivnost je osnova protuupalnog učinka što se manifestira u spriječavanju oksidativnog stresa, neutralizaciji slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima. Osim toga, propolis potiče stanice imunološkog sustava na proizvodnju tvari s protuupalnim djelovanje (IL-10 i dr.), a koči stvaranje tvari koje podržavaju upalu (IL-1 beta, IL-2, IL-4, IL-6, IL-8, IL-12, TNF-alfa i dr.).

Snažan protuupalni učinak dokazan je kod upale izazvane radijacijom što se uočava u smanjenju slobodnih radikala i pojačanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima. Zato je zaštita propolisom osobito značajna kod rizičnih profesija u medicini i industriji radi moguće izloženosti zračenju. 
Kod upale bubrega (pielonefritis) izazvane bakterijama (npr. Escherichia coli), propolis smanjuje stupanj upalnog procesa, jer svojim antioksidacijskim učinkom neutralizira slobodne kisikove radikale koji oštećuju bubrege. 
Šećerna bolest (tip diabetes mellitus) povećava oksidativni stres i nakupljanje slobodnih radikala u srcu koji oštećuju srčano tkivo. Antioksidansi iz propolisa umanjuju posljedice oksidativnog stresa.

Zahvaljujući protuupalnom i antioksidacijskom djelovanju, prevencija propolisom spriječava oštećenje srčanog mišića koje izazivaju slobodni radikali nastali kao posljedica ishemijsko-reperfuzijske pojave* (infarkt, angioplastika, tromboliza, koronarni by-pass). Istim mehanizmima spriječava produbljivanje povrede tkiva nakon udarca (npr. mišića) koje također nastaje zbog ishemijsko-reperfuzijskog fenomena. Dugotrajna primjena propolisa nema nikakvih štetnih učinaka na srce. 
Tvari iz propolisa su efikasne u smanjenju upale i oštećenja plućnog tkiva. 
Povoljni učinak propolisa kod presađivanja kože može se pripisati, ne samo neutralizaciji slobodnih radikala i povećanoj aktivnosti antioksidacijskih enzima, nego i smanjenju dušikovog oksida (NO). Dušikov oksid je uključen u proces oštećenja tkiva kod upalnih i autoimunih bolesti.

Poznato je da su oksidativna oštećenja tkiva (mozak je posebno osjetljiv) prisutna kod upalnih i autoimunih bolesti (multipla skleroza, encefalomielitis). Tvari iz propolisa umanjuju nakupljanje slobodnih radikala nastalih upalnim procesom i ublažavaju kliničke simptome. Povoljni učinak pripisuje se i smanjenju tvari koji podržavaju upalu (NF-kappa B, NO-sintetaza). Propolis se sve više dokazuje kao adjuvantni terapijski potencijal u spriječavanju neurotoksičnih događaja izazvanih upalnim procesima u mozgu.

Znatno poboljšanje kod pacijenata s blagom do umjerenom astmom, koji su uzimali propolis, može se pripisati smanjenju tvari koji podržavaju upalu i sužavaju dišne putove te povećanju protuupalnih tvari. 
Isto tako, dokazano je da propolis smanjuje stvaranje citokina koji podržavaju upalu kod kolitisa.

Vjeruje se također da propolis spriječava angiogenezu koja pogoduje upalnim procesima. 
Protuupalni učinak propolisa dokazan je kod akutne i kronične upale gornjih dišnih puteva, kemijske povrede oka, akutnog i kroničnog artritisa te bakterijskog keratitisa, uveitisa i rinitisa.

* Ishemijsko-reperfuzijska pojava – na smanjeni protok krvi kroz neke organe ili dijelove tijela zbog spazma ili organske opstrukcije krvne žile (ishemija), reakcija organizma je preveliki dotok potrebnih tvari (reperfuzija) koji izazivaju oštećenja tkiva

 
Podijelite
 
  Blog - Sve