Aronija - voće sadašnjosti i budućnosti

Aronija je donedavno bila nepoznata na našem tržištu, a danas je nezaobilazni dodatak prehrani. Nemoguće je naći ljekarnu, specijaliziranu prodavaonicu, trgovinu zdravom hranom koja na svojim policama ne drži barem jedan proizvod od aronije. Njezino bobičasto voće slično je borovnici. Potječe iz Sjeverne Amerike i istočne Kanade. Indijanci su je koristili tako što su sušili i mljeli plodove te ih miješali s mesom ili dodavali pogačama. Svježe plodove aronije Indijanci su najčešće upotrebljavali kao lijek za želučane probleme, a čaj od listova aronije za rane.

U Europu je stigla 1900. godine i najviše je našla svoju primjenu u Njemačkoj. Oko 1946. biljka je kultivirana u bivšem Sovjetskom Savezu. Odnedavno se uzgaja i u zemljama istočne Europe. Aronija pripada porodici ruža (Rosaceae). Razlikujemo nekoliko vrsta:  aronia melanocarpa (crnoplodna aronija)  aronia arbutifolia (crvenoplodna aronija)  aronia prunifolia (ljubičastoplodna aronija).

Za ljude je najvažnija crnoplodna aronija. Aronija je listopadni grm od 2 do 3 m visine i 2,5 m širine koji od svibnja do lipnja stvara tridesetak bijelih cvjetova koji rastu u kiticama. Sazrijevaju u okrugle ljubičasto-crvene plodove promjera od 3 do 13 mm, težine 0,5 do 2 grama. Plodovi su spremni za berbu u kolovozu i rujnu. Kada biljka za otprilike pet godina sazrije, očekuje se prinos od 5 do 20 tona po hektaru. Predviđeni rok trajanja plantaže aronije procjenjuje se na oko 20 godina. Kad je riječ o mjestu uzgoja i klimi, aronija ima vrlo male zahtjeve te može uspijevati u vrlo različitim klimatskim područjima. Uspijeva na cjelokupnom području Republike Hrvatske (od Slavonije do Dalmacije). Ipak, uzimajući u obzir da je aronija podrijetlom iz područja na koje utječe atlantska klima, bolje uspijeva na staništu s višom vlažnošću tla i zraka. Optimalna količina oborina je od 500 do 600 mm godišnje. Dobro uspijeva čak i na tlima s visokom razinom podzemne vode, gdje druge vrste voća, poput jabuka i višanja, ne uspijevaju. Pri sadnji aronije treba izbjegavati ekstremno suha pješčana tla te zbijena vlažna tla. Mraz gotovo uopće ne može naškoditi stabljici i cvijetu aronije. Cvijet je otporan na niske proljetne temperature, dok sama biljka podnosi temperature i do -30° Celzijevih. Aronija se koristi za proizvodnju voćnog sirupa, soka, namaza, voćnih želea i čajeva. Čajevi se često miješaju s drugim sastojcima kao npr. crnim ribizom. Zahvaljujući jakom trpkom okusu koji steže i mirisu koji podsjeća na gorke bademe, često se miješala s drugim vrstama voća kao npr. crnim ribizom, kruškom ili jabukom. Koristi se i za dobivanje likera i vina.

Svježi plodovi aronije sadrže od 16,6 do 28,8% suhe tvari. 100 grama svježeg ploda ima 47 kalorija. Kemijski sastav bobica aronije može varirati ovisno o vremenskim uvjetima te staništu. Dijetalna vlakna - plod aronije sadrži vlakana od 5,62 g na 100 g svježeg ploda. Sadržaj pektina varira od 0,3 do 0,6 posto. Aronija je dobar izvor dijetalnih vlakana uključujući visok sadržaj celuloze, hemiceluloze i lignina. Organske kiseline - sadržaj organskih kiselina je razmjerno nizak u usporedbi s drugim voćem i iznosi između 1 i 1,5 posto. pH je između 3,3 i 3,9. Šećer - svježi plod aronije sadrži od 16 do 18% šećera. Glukoze sadrži od 30 do 60 g  po l, fruktoze od 25 do 58 g po l i sorbitola od 50 do 80 g po litri. Masnoće - masnoće u svježim plodovima sadrži manje od 1 posto. Sadržaj proteina je nizak, do 0,7 g na 100 g svježeg ploda. Udio minerala u svježim plodovima iznosi od 440 do 580 mg na 100 g svježeg ploda, a u soku od 300 do 640 mg na 100 ml. Sok aronije sadrži visoki postotak kalija i cinka. Sadržaj teških metala varira ovisno o vegetacijskom razdoblju i mjestu branja. Sadrži vitamine B1, B2, B6, C, pantotensku kiselinu, niacin, beta-karoten i beta-kriptoksantin.

Aronija se ubraja u kategoriju "super voća". Pod pojmom "super voće" (engl. superfruits) podrazumijevaju se voćne vrste važnih nutritivnih vrijednosti i antioksidacijskog kapaciteta. Neke od vrsta voća koje se svrstavaju u tu kategoriju su acai, aronija, kupina, borovnica, goji bobice, brusnica, crvena naranča, maqui bobice. Dobar su izvor vitamina, minerala, fenolnih spojeva, antocijana, vlakana itd. Pod nazivom "super voće" razvio se novi marketinški prostor za promicanje općepoznatih ili rijetkih plodova koji su važni za industriju hrane i pića. Mnoge epidemiološke studije upozoravaju na snažnu povezanost između unosa voća i smanjenja smrtnosti od srčanih bolesti, tumora i drugih degenerativnih bolesti, odnosno smanjenja ili odgađanja razvoja spomenutih bolesti te starenja. Navedeni učinak danas se pripisuje nazočnosti različitih antioksidansa, osobito polifenola. Polifenoli su uključeni u različite funkcije poput rasta, pigmentacije, rezistencije na patogene i različite druge funkcije i zbog toga su esencijalne molekule za fiziologiju biljaka. Do danas je poznato približno 8 tisuća polifenolnih molekula. Najbrojnija skupina polifenola su flavonoidi koji najvećim dijelom određuju okus i boju voća i povrća. Zahvaljujući antioksidativnom kapacitetu, njima se u posljednje vrijeme pripisuje sve veća važnost. Brojna istraživanja pokazuju snažno antioksidacijsko, antikancerogeno i protuupalno djelovanje flavonoida. Aronija je jedan od najbogatijih izvora antioksidansa flavonoida antocijana i procijanidina. Antocijani i njihovi derivati sa šećerima, antocijanozidi, u biljkama se pojavljuju kao pigmenti. Intenzivnih su boja i često se nalaze u plodovima i cvjetovima. Antocijani i antocijanozidi djeluju dobro na funkciju kapilara smanjujući njihovu propusnost i krhkost. Mehanizam djelovanja je u inhibiciji enzima koji razgrađuju kolagen i time povećavaju krhkost kapilara. Dokazano je da djeluju protiv nastajanja edema, a u očima regeneriraju vidni pigment u mrežnici. U sinergiji s drugim spojevima djeluju protuupalno. (Fitoaromaterapija, Stribor Marković dr. sc.) U 100 g svježeg ploda nalazi se 1480 mg antocijana i proantocijanidina SA J 664 mg (Wu et al. 2004, 2006). Među antocijanima aronije nalaze se cijanidin-3-galaktizid, epicatehin, kofeinska kiselina, kvercetin, delfinidin, petunidin, pelargonidin, peonidin i malvadin. Sve su to antioksidantni fenoli – flavonoidi. Dokazano je da štite ljudske stanice od oksidativnih oštećenja. Dnevne potrebe čovjeka iznose od 3000 do 5000 ORAC jedinica te je za čovjeka dovoljno da konzumira od 20 do 30 grama ovog voća. Znanstvene su studije dokazale da redovito konzumiranje aronije pokazuje povoljne učinke u liječenju karcinoma, kod starenja i neuroloških bolesti, upalnih stanja i bakterijskih infekcija. (By Dr. Paul Gross, 2007-07-09).

Znanstvenici Sveučilišta Tufts u Bostonu prvi su započeli mjerenje antioksidativnog kapaciteta voća. Vrijednost dobivena mjerenjem naziva se ORAC vrijednost (Oxygen Radical Absorbance Capacity) ili kapacitet apsorbancije kisikovih radikala. Unosom hrane s visokim brojem ORAC jedinica povećavamo razinu antioksidansa u tijelu, odgađamo simptome starenja te sprečavamo oštećenja stanica. Hrana s visokim ORAC brojem zaustavlja nastanak bora, štiti zglobove od artritisa, smanjuje rizik od bolesti srca i štiti od mnogih degenerativnih bolesti. Prema istraživanju snage antioksidansa u voću (ORAC), aronija raspolaže najvišom ikad zabilježenom vrijednosti. Kapacitet apsorpcije kisikovih radikala (ORAC) – mjerenje antioksidativne snage prehrambenog proizvoda, u aronije pripada samom vrhu namirnica, s jednom od najviših vrijednosti ikada zabilježenih – 16.062 µmol na 100 grama. (Iza nje nalaze se i divlja borovnica, brusnica, kupina, artičoka, jagode, jabuke, suhe šljive...).