Fitoterapija pasa i mačaka

Zadnjih godina, Fitoterapija postaje sve popularnija. Definira se kao medicinska disciplina, koja kao izvor biološki aktivnih tvari koristi bilje. Svjetska zdravstvena organizacija je procijenila da otprilike 80% ljudi koristi Fitoterapiju kao osnovni oblik liječenja. Ljudi su koristili bilje i začine zbog poboljšanja okusa hrane i za liječenje već tisućama godina. Postoji mnogo bilja i začina koji su dobri za pse i mačke te raste interes korištenja biljaka kod pasa i mačaka.

Biljna medicina ima jako dugu povijest potkrijepljenu dokazima. Do rođenje moderne medicine i upotrebe antibiotika bila je jedina dostupna. Većina ljudi, uključujući i veterinare shvaćaju da tradicionalni načini tretiranja zdravstvenih tegoba nisu samo učinkoviti u rješavanju zdravstvenih tegoba nego i ne pokazuju nepoželjne negativne nuspojave koje se često javljaju kod terapija lijekovima.

Kao što se hrana može koristiti kao lijek tako se i biljke mogu koristiti i kao lijek ali i kao hrana. Potočarka, celer, peršin, češnjak i čak rabarbara se koriste i kao biljni lijekovi i kao hrana.

Milionima godina životinje su koristile biljke kao osnovni način liječenja. Sve biljke su izgrađene od nekoliko tisuća kemijskih sastavnica. Mnoge biljke se mogu koristiti u kombinaciji sa modernim lijekovima. U stvari mnogi moderni lijekovi su nastali promatrajući divlje životinje i njihovu instinktivnu upotrebu biljaka. Npr. Indijanci iz zapadnog dijela SAD-a su naučili o snažnom antimikrobnom djelovanje biljke Ligusticum porteri promatrajući medvjede koji su biljku jeli i valjali se u njoj da bi se izliječili. Čak je i danas biljka poznata kao „lijek za medvjede“.

Zoofarmakognozija, znanost u nastajanju, proučava kako životinje koriste lišće, korijenje, sjemenke za liječenje različitih vrsta bolesti. Mnoštvo ljudi se počelo vraćati prirodnim načinima liječenja koristeći između ostaloga i biljke ne samo za sebe već i za svoje kućne ljubimce. Filozofija fitoterapije za ljude i životinje podjednako je usmjerena na korištenje bilja za aktiviranje mehanizama samoiscjeljivanja. Fitoterapija je povezana sa prirodom i uči nas kako živjeti u skladu sa Zemljom. Kao primjer navodimo korištenje:

 đumbira kod mučnine češnjak zbog antibakterijskog, antivirusnog djelovanja, kao antiseptik Valerijana i Grozničica za smirenje nervnog sustava Komorač za smirenje probavnog trakta Cimet za snižavanje razine šećera u krvi Sikavica za probleme jetre Kora skliskog brijesta kod dijareje, ulceroznog kolitisa List maline za olakšanje poroda i kod lažnih trudnoća

https://bioterra.hr/shop/prodaja/dodaci-prehrani-za-pse-i-macke

Mnoge veterinarske škole u Europi i svijetu danas proučavaju i znanja stare kineske medicine i Ayurvedske medicine. Najbolji pristup u održavanju zdravlja i liječenju naših kućnih ljubimaca je povezivanje konvencionalne i holističke veterine.

Psi su mesožderi i iako su se stoljećima prilagodili da jedu različite vrste hrane, njihov probavni sustav je napravljen da se hrane sirovim mesom. U divljini, mesožderi svoje potrebe za vitaminima i mineralima zadovoljavaju iz biljaka jedući djelomično probavljen biljni materijal iz stomaka njihovog plijena i u biljnoj terapiji upravo to trebamo oponašati. Njihov probavni sustav je puno kraći od našeg pa se biljni materijal mora apsorbirati u puno kraćem vremenu. 

Budući da naši psi ne mogu dobiti nutrijente iz djelomično prerađene biljne hrane iz želuca njihovog plijena, moramo im davati prirodne dodatke prehrani i povrće u pogodnom obliku da bi imali uravnoteženu prehranu. Sitno sjeckano ili u obliku praha se može dodavati hrani kao izvor vitamina i minerala. Mora biti dovoljno usitnjeno da bi se apsorbiralo i u tome nam mogu pomoći sokovnici i blenderi. Većina korijena i lišća povrća kao što je peršin, potočarka, mrkva i špinat su posebno hranjivi.

Postoji uvriježeno mišljenje da je za zdravlje naših pasa i mačaka dovoljno koristiti dobro izbalansiranu hranu. No prava istina je da naši kućni ljubimci trebaju našu pomoć više nego ikada. Generacijama prije nisu postojali dodaci prehrani jer smo iz prirode mogli dobiti sve potrebne nutrijente. Danas na žalost komercijalnom proizvodnjom dobivamo hranu koja ne zadovoljava nutritivne potrebe naših kućnih ljubimaca. Danas nitko ne dovodi u pitanje misao da je za normalan razvoj i održavanje zdravlja potrebno u organizam unositi nutrijente i pri tome je važan kriterij i kvaliteta i količina.  Jedino pitanje je da li smo mi kao odgovorni roditelji svojih kućnih ljubimaca omogućili svojim krznenim ljubimcima svu moguću brigu koju zaslužuju. Za početak naglasimo važnost biljaka za zdrav razvoj i održavanje zdravlja i to ne kao sporedni već kao odlučujući faktor. Životinje u divljini, uključujući i mesoždere, konzumiraju biljke ovisno o godišnjim dobima djelujući na probavni sustav, endokrini sustav, nervni sustav odnosno na kompletan organizam. Neke biljke mogu djelovati na žučni mjehur da otpusti žuč u probavni trakt za bolju probavu i iskorištavanje hranjivih tvari. Druge biljke čiste jetru, reguliraju razinu šećera u krvi, djeluju na imunološki sustav, djeluju na vid ili daju dodatnu energiju za lov i općenito preživljavanje. Kada se zbog pripitomljavanja (života sa ljudima), uskrate dnevno esencijalna biljna hranjiva također im je uskraćen i prirodan način liječenje ali i prevencija. Bez pristupa biljkama koje divlje rastu u prirodi, prerano starenje postaje uobičajeno, a i prijeti razvoj različitih bolesti. Moderni lijekovi mogu učiti vrlo malo u spašavanju naših životnih suputnika, pasa i mačaka od nedostatka osnovnih biljnih hranjivih tvari.

Nikada nemojte pretpostavljati ako je hrana, biljke ili lijekovi dobri za vas da su isto dobro i za Vašeg psa. Ova uobičajena zabluda u nekim slučajevima može završiti fatalno. Važno je poštovati osnovne razlike između biljne medicine kod ljudi i kod Vaših kućnih ljubimaca. Psi su mesožderi i funkcioniraju drugačije od ljudi. Da bi biljna terapija funkcionirala trebamo pripaziti na dozu i oblik u kojem dajemo biljku. Mesožderi ne mogu probaviti celulozu. Stoga bilo koja biljka koja se prepisuje mora se dati u obliku da se može apsorbirati, pretežno u obliku praha ili jako usitnjeno ili u obliku biljnog ekstrakta.

Biljke se mogu koristiti u svježem i sušenom obliku. Neke sušene biljke se mogu direktno posipati po hrani. Općenito korijenje biljaka ima duži rok trajanja od lišća biljaka. Važno je da se čuvaju u hermetički zatvorenim spremnicima zaštićenim od izvora svjetlosti. Sušene biljke s vremenom oksidiraju i gube djelovanje. Svježa biljka koja stiže direktno iz vrta je nutrititivno najsnažnija. Psi i mačke imaju kratak probavni sustav tako da kapsulirano bilje samo prođe kroz probavni sustav pa se mora uzimati veća količina kapsula. Stoga se preporuča uzimati ekstrakte biljaka u obliku kapsula.

Tinkture

Alkoholne tinkture su snažan oblik korištenja biljaka i imaju dugi rok trajanja ako se pravilno skladište. Mogu se primjenjivati oralno nerazrijeđeno ili razrijeđeno u vodi, pomiješane sa hranom ili mlijekom. Dobivaju se namakanjem svježe ili sušene biljke u mješavinu alkohola i vode ovisno o vrsti biljke.

Glicerinske tinkture

Glicerinske tinkture se rade kao i alkoholne samo se koristi 60% glicerina i 40% vode. Velika prednost glicerinskih tinktura u odnosu na alkoholne je prihvatljiv slatkasti okus sličan svijetlom kukuruznom sirupu. Može se koristiti kod životinja koje imaju dijabetes i koje su osjetljive na alkohol. Ako se čuva u hladnjaku rok trajanja mu je najmanje dvije godine. Biljke koje su hidrofilne oslobađaju jako dobro svoje aktivne komponente u glicerolu.

Vodeni infuzi

Infuzi (čajevi) se dobivaju tako da se biljka namače u vrućoj vodi. Nedostaci infuza su dvojaki: mnoge životinje ne vole čajeve i teško je dati životinji dovoljnu količinu čaja da bi se postiglo terapeutsko djelovanje. Za razliku od tinktura koje su snažnog djelovanja zbog visokog sadržaja aktivnih komponenata čajevi su slabijeg djelovanja zbog toga što aktivne komponente koje nisu hidrofilne nisu prisutne u čaju. Infuzi se koriste za ispiranje dlake i kože i kao dodatak hrani zbog bogatstva vitamina i minerala. Životinje mogu lako apsorbirati aktivne komponente iz svježih i sušenih biljaka kada se u obliku čaja pomiješaju sa hranom. Ako su životinje izbirljive čajevi se mogu pomiješati sa hranom koju inače koriste.

Dekokti

Dekokti su infuzi koji zahtijevaju lagano kuhanje kako bi se dobio pripravak terapeutskog djelovanja. Dekokti su potrebni kod korijenja. Biljka se kuha na temperaturi iznad točke vrenja.

Uljni infuzi

Dobivaju se tako da se biljni materijal kompletno prekrije uljem u nemetalnoj posudi u toplom okruženju najmanje mjesec dana. Nakon toga se ulje procijedi i čuva u hladnjaku do godinu dana. Uljni infuzi su sjajni za nanošenje izvana jer smiruju i štite zahvaćeno područje.

Oblozi

Oblozi se rade tako da se biljni materijal smrvi i pomiješa sa vodom ili biljnim uljem u pastu. Mogu se primijeniti direktno na kožu ili se može napraviti kompresa.