Poljska preslica - ljekoviti ‘neugodni korov’

Ovaj neugodni korov koji nalazimo u vrtovima i na njivama već se dugo cijeni kao izvrsna ljekovita biljka. Antički pisci spominju diuretičko djelovanje preslice, njezinu učinkovitost kod rana i kašlja.

Poljska preslica (Equisetum arvense) pripada u grupu papratnjača i, između ostalog, poznata je po svoja dva životna oblika. U rano proljeće iz zemlje niče mala, smeđa neugledna biljka, s neobičnim vrhom koji poput primitivnog klasa nosi spore kojima se biljka razmnožava. Taj se smeđi oblik naziva fertilni (plodni) oblik. Kasnije iz istog korijena niče prepoznatljiva zelena biljka koja ima funkciju stvaranja hranjivih tvari, ali ne i razmnožavanja. Stoga se taj zeleni oblik naziva sterilnim. Ljekovita je upravo ta sterilna, zelena biljka. Stanište i rasprostranjenost Poljska preslica raste posvuda, na umjereno vlažnim, ilovastim tlima, željezničkim nasipima te kao vrtni i poljski korov. Sastav i aktivne tvari Poljska preslica sadrži više od 10% različitih mineralnih tvari. Najviše je silicijeve kiseline, a ostali spojevi su različiti silikati koji su topivi u vodi. Sadrži i različite flavonske glikozide, saponine, polienske i dikarboksilne kiseline, sitosterol i vitamin C.

U narodnoj medicini preslica se koristi za liječenje tuberkuloze. Tako kod određenih oblika tuberkuloze pomaže u izoliranju žarišta bolesti u plućima. U kliničkim je istraživanjima dokazano da topiva silicijeva kiselina potiče nastanak leukocita i tako stimulira tjelesne obrambene mehanizme, što nedvojbeno podržava prirodne procese liječenja tuberkuloze. Takvo dodatno liječenje postaje sve važnije jer su mnogobrojni uzročnici bolesti postali otporni na suvremene lijekove. Utjecaj preslice važan je i kod bronhijalnih tegoba te kod reume i uloga. Izvana se poljska preslica koristi na ranama koje teško zacjeljuju, kožnim čirevima, otvorenim ranama, ranama od ležanja (dekubitusa), kod nedovoljne prokrvljenosti kao posljedice šećerne bolesti, kod kožnih bolesti, proširenih vena i ozeblina. Najbolje djelovanje postiže se istodobnom primjenom čaja, odnosno tzv. SIPF preparata i kupelji kod općenite slabosti vezivnog tkiva, povećanja žlijezda, a osobito krajnika. Flavonoidii i velika količina kalija djeluju diuretički. Čaj potiče izlučivanje urina i vrlo je djelotvoran kod bolesti bubrega i mjehura.

Kao remineralizacijska biljka našla je svoje mjesto u modernoj fitoterapiji kod tegoba kao što je osteoporoza. Za potpun učinak kombinira se s biljkama bogatim kalcijem (sjemenkom sezama, rogačem) tijekom duljeg razoblja (nekoliko mjeseci terapije). No, za tretman osteoporoze preferiraju se pripravci biljke koji imaju najveću moguću razinu u vodi topivih silicijevih spojeva, kao što je SIPF-ekstrakt. Zanimljivo, pripravci poljske preslice koriste se kod krhke kose, zrele i stanjene kože te lomljivih noktiju. U tu svrhu često se kombiniraju s pripravcima lista koprive. Katkad se vodeni pripravci preslice koriste kao oblozi za njegu kože i zacjeljivanje manjih rana, premda je danas takva uporaba gotovo potpuno zaboravljena. Sjedeća kupelj Preko noći se 100 g pripravka namoči u hladnu vodu. Sljedeći dan se zagrije do vrenja i doda u vodu za kupanje. Kupanje bi trebalo trajati 20 min. Kupelj se koristi kod ekcema, neurodermitisa, slabe prokrvljenosti i rana koje sporo zacjeljuju. Sjedeće kupelji koriste se kod upale mjehura. Oblozi od poljske preslice Preslica se stavi u sito obješeno iznad ključale vode. Kada bilje omekša stavi se u lanenu krpu i, dok je još toplo, položi na oboljelo mjesto i ostavi nekoliko sati ili tijekom noći. Integralna suspenzija ljekovitog bilja (SIPF-ekstrakt) koja se nalazi na tržištu jedan je od najboljih pripravka zbog visoke razine silicijevih spojeva i flavonoida. Tinkture su poznate većini ljudi kao alkoholne iscrpine ljekovitih komponenti, ali je SIPF kao način proizvodnje relativno nov. Kratica SIPF dolazi od francuskog naziva Suspension intégrale des plantes fraîches, što u prijevodu znači integralna suspenzija ljekovitog bilja. Biljka se odmah nakon branja smrzava u tekućem dušiku i melje u smrznutom stanju. Nakon odmrzavanja, biljka se prelije alkoholom i iscijedi zajedno sa svježim sokom. Na taj način ostaju sačuvani svi ljekoviti spojevi sadržani u biljci, koji bi sušenjem bili uništeni. Stoga uvijek valja provjeriti na proizvodu je li spravljen kao tinktura svježe biljke ili ima oznaku SIPF-tehnologije. Uzima se u dozi od 3 ml u 100 - 200 ml vode, 2-3 puta dnevno. Tinktura Tinktura se spravlja u visokopostotnom etanolu, obično 70%-tnom. U narodnoj medicini se upotrebljavala rakija. Pri tome se 2 ml takve tinkture uzima tri puta dnevno u 1-2 dcl vode. Vodeni pripravci Od poljske preslice spravlja se isključivo dekokt, odnosno pripravak dobiven kuhanjem u vodi. Razlog tome je u silicijem bogatoj strukturi biljnog materijala, koji se tek kuhanjem otapa u vodi. Tako se 2-3 g pripravka kuha 5 min u 250 ml ključale vode, a zatim se makne s vatre i ostavi stajati još 10-15 min. Procijedi se i doza popije uvijek svježa i topla, između obroka. Takva doza spravlja se tri puta dnevno. To znači da dnevna doza iznosi 6-12 g biljke na dan. Prema nekim autorima, može se spravljati macerat biljke u mlakoj vodi pri čemu se 8 g biljke ostavi stajati u 6-8 dcl mlake vode preko noći (10-12 h). Takva otopina procijedi se i razdijeli u tri manje doze koje se uzimaju između obroka. Neželjena djelovanja Moderna klinička fitoterapija smatra poljsku preslicu posve sigurnom biljkom. Kao i svaka druga biljka koja djeluje diuretički, ne smije se koristiti kod težih oštećenja bubrega te kod osoba koje uzimaju lijekove za sniženje krvnog tlaka.